Prijava
  1.    

    Božićno primirje 1914.

    Verovatno najupečatljiviji dogadjaj u celokupnoj istoriji ratovanja. Slovo ljudske istorije koje govori da će ljudskost, čovekoljublje i život uvek biti ljudima draži od mržnje i ubijanja zarad zemlje, principa, resursa i vladara koji frontove na kojima njihovi vojnici ostaju u blatu nisu ni videli.

    Na Badnje veče 1914. godine, u vreme prvog svetskog rata, u sred bitke koja je trajala danima, izgladneli, promrzli vojnici sa obe strane (Nemci i Škoti), oglušujući se o naredjenja pretpostavljenih, izašli su iz svojih rovova, našli se na sred ničije zemlje i - igrali fudbal.

    Naime, na zapadnom frontu u kurčevoj Belgiji, daleko od kuće ratujući za ko zna više šta, obični vojnici su počeli da napuštaju rovove i krenuli, nenaoružani, ka neprijatelju kog su do tada mrzeli i prezirali. Bitka je odnela mnogo života, vojnici su umirali od metka, gladi, mraza..Svi su hteli kućama, da ostave puške i prigrle ženu i decu, roditelje, braće i sestre..I svi su u strahu od vojnih sudova, pogubljenja i zatvora ostajali na položajima i pucali pravo ispred sebe. Sve do Badnje večeri, kada je ljudima prevršilo umiranje za tudje volje, planove i naredjenja.

    Ne zna se ko je prvi krenuo. Više nije ni važno. Puške su zaćutale, i do malopre smrtni neprijatelji našli su se na sredini, na ničijoj zemlji u sred tudjine, i čestitali jedni drugima Badnje veče, pevali svoje tradicionalne pesme, razmenjivali slike porodica, piće, zalihe hrane i cigare. Mir se proširio na ceo front. Ko zna kako, našla se i lopta i odigrana je prava fudbalska utakmica, kao da je sve u redu, kao da je mir, kao da su sa druge strane prijatelji (Nemci su dobili 3:2, što nije ni važno). Pao je dogovor da se preko Božića ne ratuje, što je na kraju potrajalo nekoliko dana, jer niko nije hteo prvi ponovo da zapuca.

    Generali i komandanti obeju strana bili su ogorčeni, pala su sudjenja, degradacije, otpuštanja činovnika i razna druga kažnjavanja. Rat se nažalost nastavio. Ali te jedne večeri, pre 86 godina, ljudskost i razumevanje su pobedili. Barem na trenutak.