To je rakija koju pravi moj komšija Boža. Sam naziv je možda dobila po tvorcu, ili pak zbog toga sto osoba koja je konzumira neprestano viče: Bože moj, Bože ima li te! Pravi je u nekom svom selu iza brda od ko zna čega. Jedino zajedničko sa pravom rakojom jeste to što u njen sastav ulazi neka vrsta alkohola, koju nije moguce utvrditi. Već posle prve čašice Božovače i okoreli alkoholičali osećaju njeno dejsto, a mamurluk posle njenog ispijanja zna da traje i do nedelju dana, jer je nije lako izbaciti iz organizma.
Ko Božovaču probao nije, taj ne zna šta je otrov!
(pijanka)
Miloš: E sad treba da nazdravimo! Imas li ti neku rakiju??
Sanja: E ima Božovača, uzo moj otac od komšije, ako hoćeš možeš da probaš, ali bolje bi bilo da piješ nešto slabije.
Miloš: Ma ne znaš ti koliko meni treba da se napijem, sipaj mi to čudo da vidimo ko je jači!
...posle 2 sata...
Sanja: Ajde Miloše ulazi unutra prehladićeš se na terasi!
Miloš: Ma beži od mene, neće ništa da mi se desi!!! JAAAOOOOO TUGOOO!!!BOŽEEE MOOOJJJ vidiš li me, ima li te BOŽEEE!!!
Sanja: Jel sam ti lepo rekla da ne piješ taj bućkuriš! Ulazi unutra!!
Miloš: Jaoooooooo!! Jao što me ostavi MaroooooO!! Vrati mi je BOŽEEE!!!!
Sanja: Ulazi bre unutra čuće te Boža, pomisliće da njega zoveš!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
+ za božu
Ahah, sjajno! +
Hvala Vi! :)