
Prije svih ovih hajtek električnih brijača sa oštricama od legure titanijuma i čega sve, postojala je britva. Sklopljiva, laka za sakriti, u nekom degenečenju dobra za pravljenje prostora, jer je (ako je dovoljno oštra) mogla prorezati sve jakne,majice, i ostale odjevne predmete (ne računajući kožune, jer te stvari ni protivavionac ne probija). Danas se viđa samo po frizerskim salonima, uglavnom se koristi za dotjerivanje zolufa, i onog područja oko ušiju. Ne koristi se džaba izraz oštar k'o britva. Neiskusan korisnik je mogao doći crvenih obraza, sa ranama i ranicama na licu k'o da se sa Solunskoga fronta vratio. Kakvi Gilleti, kakvi Vilkinsoni, kakve pičke materine, BRITVA!
Bajo, nemoj nama mater 'sovat, da ti britvom ne b' facu uredovao!
----------------
Šta je s tobom, odakle ti toliko rana po licu?
Ma mani, uzeo đedovu britvu da se obrijem, izgubio po' litre krvi.
----------------
Iako mlađa generacija, ponosan korisnik jedne.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Многи не знају ни шта је. +
Mogao si, ako ne paziš, njome sebi glavu odseći kad se briješ. +