
Čovek, koji se može pohvaliti (ili požaliti) na poveliki obim glave. Na glavu, zbog koje su u bioskopu sedišta iza njega uglavnom prazna, zbog koje ga je rođena majka mrzela nakon porođaja, pa sve do polaska u školu (...jer vreme leči sve... a i možda mu konačno posluži za nešto, pa nek' uči dete...) !
Unuka ulazi u kuću sa novim dečkom, veselo se javljajući ukućanima, spremna da ih upozna sa tim divnim mladićem!
Iz svoje fotelje mrzovoljno se javlja deda:
" Sine, čiji je to bronzoglav ?!"
" Pa deda, to je moj deč..., ovaj, ajmo mi do grada ipak " .
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.