
Ceo život gaziš po trnju i trpiš svakojaka sranja vođen ubeđenjem da za sve te nedaće mora da postoji bar jedan jedini valjani razlog i da će jednog dana sve biti bolje. Kako vreme odmiče miriš se sa saznanjem da se sranjima kraj ne nazire , tako da pronalaziš motiv koji će te naterati da poveruješ da svakodnevno ustajanje u cik zore, buđavi doručak, hladni ručak, šefova proseravanja, ženino zvocanje, taštino omalovažavanje, stambeni kredit i slične pošasti, trpiš da bi te zahvalni naslednik sahranio k'o čoveka i kako je red. Ako je već život morao da bude sranje, onda bar kraj neka bude kakav treba i kako dolikuje, al' kurac. Umesto u čamovinu, naslednik te strpa u furunu i prospe u neku živicu da te kerovi zapišavaju.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Нисам очекивао тебе у потпису. Веома добро, само док те не забљувава по тујама ;) +++
Šta je tuje, sad nema nazad! Hebi ga, danas je mister Hajd imao bolje prolazno, a i finalno vreme!