
Devedeset druge i treće je za jug Srbije buvljak u Podujevu bio centar robne razmene. Sa prepunim torbama svakakvih gluposti uputili bi se zorom ka Kosovu, našli na pijaci tezgu i do dva, pola tri prodali za metalne marke 3 para cipela, 4 litra rasparne farbe za jugo, falš gedore, itd. Za taj novac bi smo odmah kupili Kolynos pastu, Best cigare i zejtin za kevu. Kad se vratimo, ćale pizdi što smo mu rasprodali stvari koje je on pre par godina kupio od Bugara za črvenu. Mi, sa par maraka u džepu i cigaretama u šteku, bili smo glavni te večeri u gradu.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
jebo si mu kevu :)))