
Malosutra odlazak. Puka mašta i nada u trenucima nervoze, kad onako mrtav umoran zaviri u kuhinju, a ručak još nije gotov. Tad ga zavičaj pozove na kratko, pa kroz bes i viku ispoljava želju da se vrati u đedovinu, da se spakuje i da ostavi sve, bez poslednjeg pozdrava, jer u gradu je sivilo. I sve to da se više ne bi nervirao zbog tebe pajsera i ocena tvojih, zbog toga što mu je ćerka morala naći baš najgoreg za dečka, da sam sebi kuva najbolju kafu. Pa tu je onda i vlast jebena, kradu upičkumaterinu ko će struju da plaća? Kad se bolje zapita, šta će mu uopšte struja? A sve je to mašta, što? Zato što opet zna da je on gazda kuće, i da jebote mora da vodi računa o svima vama bogaljima, da plaća račune i crnči da ti kupi patike. Zato i jeste ćale. Hoće, al nikad ne odlazi.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.