
Mit nad mitovima.
Nema teorije da bi iko marginalno razuman zadužio za presuđivanje o tvojoj lepoti predmet koji je em užasno lomljiv, em ti je u trenutku presude na dohvat ruke.
- Dobar dan, profesore. Rekoste da imate za nas revolucionarni pronalazak?
- Tako je! Moja najnofija pronalasak je ofo refolusionarno šarobno ogledalo. Ko stane ispred on u trenu dopija osenu sfoje lepote na tri desimale! I to nije sfe - takođe dopije i defedeset-prosentno tašno poređenje sa odgofarajućom domaćom ili difljom žifotinjom.
- Aha, dobro profesore, nego ume li to vaše ogledalo malo da capne kantar malim prstom da se tako izrazim?
- Moja izum goforiti samo istina sa atomskom tašnošću!
- Pa ako je tako profesore žao mi je što moram da vas izvestim da vaš proizvod nema svetlu tržišnu budućnost. Ako bi to malo modifikovali i eventualno uklonili to poređenje sa životinjama...
- NAJN! Moja pronalasak safršen! Fi se jepati a ja idem ošifeti mrtfa šofek.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.