
Osobe (kolege na poslu, faksu, likovi iz odeljenja, bliža i dalja rodbina) koji ceo dan čekaju da neko krene ka prodavnici/diskontu/mega-turbo-giga marketu. Nakon odabira žrtve, uvaljuju pare do-u-dinar tačno za neku potpuno nepotrebnu glupost. Naravno, rečenica počinje sa "E, čekaj, ideš do______...."
Kijamet, sneg do kolena. Želudac počinje da vari jetru i uspevaš da nateraš sebe da kreneš ka kilometar udaljenoj prodavnci. Ustaješ i pokušavaš da se poput nindže iskradeš iz prostorije. Odjednom, čuješ gomilu glasova "E, čekaj, ideš do ________? Kupi i meni (uloške, cigare, upaljač, kafu, ratluk, bateriju za ručni sat...)".
Postoje tri izlaza iz ove situacije.
1. Vadiš A4 papir i počinješ da 'vataš zabeleške...
2. Oteraš ih u 3pm i zalupiš vrata.
3. Vratiš se na mesto i počinješ da igraš Chicken Invaders na mobilnom.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Ima Chicken Invaders za mobilni? Kul.
+
Ima. E, sad, nemam link. Znam da sam igrao to na onom prepotopskom SE K750. :D