Nešto češće vidjena na selu, mada ni u gradu nije redak prizor - mršavi konj oborene glave, vuče špediter pun kartona, gvoždja ili nekog drzugog otpada. Pretovarena a neuhranjena, više i ne dobija udarce šarenom kandžijom jer odavno se pomirila sa mučnom sudbinom. Po žegi i kiši, često nepotkovana, umorna životinja tegli i tegli, u nedogled, željna hrane, vode, svog ždrebeta. Biće stvoreno lepo, slobodno, inteligentno, divlje, graciozno, sdad je zarobljeno, iskorišteno i tako potcenjeno.
- Kako si Zorane?
- Ko ciganska zaprežna kobila.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.