
Kredit koji kad uzmeš automatski si osuđen na propast. Ni da počneš posao, niti da ga završiš. Mo`š se jebeš u dupe. Inače, sve je počelo sa bespovratnim kreditima za male preduzetnike (čitaj nezaposlene), jer je država odlučila da reši sivu ekonomiju i statističku nezaposlenost. Pravi znalci napisali „biznis plan“, uzeli pare i uložili u dalji razvoj sive ekonomije.
E sad, zašto činčila? Pa zbog onih koji su sve bukvalno shvatili i za te pare nakupovali jadne činčile koje, ispostavilo se, jedu ko prasići, smrde ko pume, a za bundu moraš da ih iskasapiš brdo. Ako povisiš glas u njihovoj blizini, isprepadaju se na mrtvo i opadne im krzno, a ti se pitaš šta mi je sve ovo trebalo. Na kraju odneseš onu jadu koja ti preostala, preprodavac ih svrsta u devetu kategoriju, a ti se vratiš kući popišan. Elem, kredit propao, država promenila vlast, a naš mali preduzetnik osto u govnima. Ko što je i bio.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
dobra i realna
provereno :+)