
Mitsko stvorenje koje ume da se zavuče u kredenac ili natkasnu i da onda godinama gricka sebi put kroz život, nervirajući ljude i kradući im san. Preko dana se ne čuje ili bude nadglasano zvucima automobila, radijskog prenosa derbija kola, dedinog produktivnog kašlja i komšijine interpretacije Vasilije Radojčić. Predveče, kad dan zanemoća i tišina obuzme sobu, začuje se on - crv. Malo radi, pa te malo pusti da se ponadaš, a onda opet.
Crva je nemoguće naći i niko ne zna kako tačno izgleda, na primer da li ima brkove ili ne. Ili da li ima sina, koji zajedno sa njim rije, dok ne stasa, a onda oca ostavlja u prašini i nastavlja dalje kroz očvrslo biljno tkivo?
Jedan prigodan haiku napisao sam
Kuda brodim sad
Ko crv u nameštaju
U prah se krunim
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Добра +
Heh
Odlicna
Ovo je sjajno.
Eh mozda nije ovo uredu ali podseca na nitkova znam da te tako unizavam stalno pominjem druga imena ne valja porediti ljude izvini
Jeste, podseća, malo kao pomešan nitkov, mali prst i oblack.