Prijava
  1.    

    CSI: Bućkuriš 4 - Pokeraška sreća

    Otvorivši vrata sobe u kojoj je bila, ugledao sam je kako sjedi za stolom prekrivenim zelenom čojom, te da miješa špil karata. Osjetio sam jak miris kvalitetnih kubanskih tompusa, te sam, znajući da ih ima, zatražio jedan. Otvorila je kutiju sa par preostalih komada, i dala mi tompus. Dok sam ga palio, rekla mi je da će da mi kaže sve što me interesuje, ali samo ako odigram partiju pokera sa njom. Ispuštajući prve dimove cigarete, prozborio sam:
    - Dobijem krug, postavljam pitanje. Ti dijeliš prva.
    - Ali ako ja dobijem inspektore, skidaš se. Pošto nemam para, i ja ću isto.
    - Hm... Dogovoreno.

    Partija je bila jako napeta. Izvukao sam se sa dva para u prvom krugu i upitao je za alibi. Čekaonica, standarndo. Posluživala je kafe. Skinula je tanku kožnu jaknu koju je nosila. Nisam bio zadovoljan odgovorom, pa sam se potrudio da dobijem partiju. Ali Mimix nije bila naivan igrač. Iako mlada, vidjelo se da ima iskustva u ovakvim igrama. Svašta se tu ređalo, i pokeri i kente i parovi i tripleti. Komadi odjeće su se gomilali u uglu sobe, više njeni nego moji i otkrivali su njene dražesne obline. Poslednja ruka, u rukama držim rojal fleš. Mimix nestrpljivo gleda dok sam podizao ulog na sve ili ništa. Pratila je i bacila je svoje karte na sto. Ful haus, tri keca i dva kralja. Osmjeh na njenom licu iščezao je trenutak nakon što sam pokazao svoje karte. Ali, i ona je imala keca u rukavu. Izvadila je mali pištolj iz svoje torbice i uperila ga pravo u moje čelo. Ruka joj je podrhtavala, kao da nije htjela da dođe do toga da mora da se koristi vatrenim oružjem. Pokušao sam da je primirim.

    - Mimix, polako. Vidim da si spretna sa oružjem, ali ne moraš to da radiš!
    - Da, moram! Naredili su mi! Nisam htela... Pomozi mi! Samo sam htela sa tobom, neobuzdano i divlje.
    - Mimix, spusti pištolj dole pa ćemo da popričamo...
    - Ne! Ne mogu! Sad je kasno!
    - Slušaj me! Riješićemo sve što treba, sada te molim, da polako odložiš pištolj na zemlju i gurneš ga ka meni.

    Lagano je spuštala svoje oružje. U tom trenutku Jasmina nogom razvaljuje vrata, upada sa specijalcima, Mimix, iznenađena time povlači obarač i upuca me u stomak. Čujem Jasminu kako viknu "NEEE!" i opali par metaka u ljepojku s kojom sam do maloprije igrao poker. Dok je padala pogođena mecima iz Jasmininog pištolja, ona opuca metak u luster koji se rikošetira i pogodi jednog od specijalaca u glavu. Čudno da ga nije izbjegao, s obzirom na to da su ga zvali Agilni i da je izbjegao značajan broj projektila upućenih ka njemu. Znao sam ga sa obuke za specijalne jedinice, ali ta obuka nam je obojici u datom trenutku bila uzalud. Dok su mi se oči sklapale, Jasmina mi pridiže glavu i reče da ne brinem, da će sve biti ok. Iskašljah malo krvi i onesvjestih se.

    Nastaviće se...
    (IV)