
Izraz uz pomoć kojega sagovorniku saopštavamo da nas uopšte ne zanima šta je rekao. Koristi se kada sagovornik priča besmislice, ili je jednostavno smor.
-1: Znaš li šta sam saznao? Nećeš vjerovati.
-2: Šta si čuo?
-1: Onaj što je posudio glas Rafaelu u „Nindža kornjačama“ je stariji od onoga što je posudio glas Splinteru. Meni bi bilo logičnije da je Splinterov glas najstariji.
-2: Čućeš ti svašta. Baš zanimljivo.
-1: Ali ima toga još.
-2: Ma bježi, smore jedan.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.