
Vrlo česta laž kod muškaraca kojom pokušavaju da samima sebi ili pak prisutnim ortacima opravdaju nedostatak hrabrosti u prilaženju devojkama.
On stoji sa drugarima, ona sa drugaricama. Žurka u toku, puno ljudi okolo, razni laseri, zezalice, DJ itd. Znaju se na "zdravo-zdravo", njemu deluje kao da ima nečega između njih. Netremice bulji u nju, malo malo pa i ona njega pogleda. Ona mu se nasmeši jednom, drugarice je gurkaju. Njega ortaci hrabre, a on "evo samo da odem do WC-a". Odlazi, vraća se. Stoji tako još pola sata, razmišlja kako i da li da priđe. Drugarica joj donosi jaknu i ona je polako oblači. Njemu zastaje knedla u grlu. Ona odlazi, a on prilično tužan osuđuje sebe.
Drugari: Brate, što joj nisi prišao?
On: Da je ostala još 5 minuta prišao bih joj!
Drugari: Ma daj...
On: Ma prišao bih joj keve mi!
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Tuzno ali istinito.... :P
dobra, dobra;) Srecom ja ne'am taj problem :P:)+
sad samo cekamo komentare frajera koji prilaze kao od sale. +, naravno
hronicni pickitis
"Drugarica joj donosi jaknu i ona je polako oblači. Njemu zastaje knedla u grlu. Ona odlazi, a on prilično tužan osuđuje sebe"
Najgori osecaj na svetu.....