
...bacili bi me lavovima za doručak. Smrskali bi mi lobanju, raskomadali, pa dali lešinarima da me pojedu. Poslali me da čuvam paradu po nosu. Odveli me u Albaniju, povadili organe bez anestezije, pa ih prodavali smrdljivoj žgadiji. Uštrojili bi me makazama za šišanje ograde. Polili sumpornu kiselinu u oko. Pržili mi prste na vrelom ulju, polili ih tartar sosom, pa mi dali da jedem...
Uspeo bih u životu.
Jadnički uzvik nemoćnika kad vidi da neka situacija ostaje nekažnjena po njegovom sistemu pravde.
- Ima l' posla?
- Slabo. Još uvek studiram.
- Studiraš?! Imaš 30 godina, jebote.
- Nisam ja kriv. Da sam se i ja čepio profesorima kao one čepulje iz prvog reda i ja bih završio sa 24. Ali neću, ja sam kul.
------
- Gde je ona lubenica iz frižidera?
- Ja pojeo.
- A?! Da sam ja to uradila, dig'o bi celu zgradu na noge i tražio da kupim novu!
- Mirna!
------
- Da sam ja napisao ovu definiciju, odma' bi je izbrisali, a mene banovali do 3986.godine. Poserem vam se u usta. Pičke!
------
- Onaj homo-pedofil Pahomije silov'o dečaka i nije kažnjen!
- Jebiga, da sam ja tako nešto uradio nekoj ribi, sad bih trun'o u zatvoru. Pokenjam se na ovaj sistem.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.