Ne mrljavi, daj nekome ko zna, skloni se u stranu, gledaj i uči. Kvalifikovati ,nekome, nerješivu situaciju kao pičkin dim. Objasniti. Jebati. Kad te stara zatekne u drkanju sa kurcem u ruci i pornićem na monitoru sa pitanjem: „Sine zašto drkaš u sred bijela dana, sramte bilo?“, biti dovoljno hladnokrvan i odgovoriti: „Prvo se pokuca kad se ulazi u sobu.“
Biti ono što je bio Bodiroga kad se lomi rezultat a saigrači ne znaju šta će sa loptom. Jedino moguće i sigurno rješenje. Svjetlo na kraju tunela. Preuzeti odgovornost, i rješiti stvar u svoju korist.
Ugostiteljski objekat, prigušeno svijetlo i prava atmosfera što bi rekao Čorba, mladice u ljetnim haljinama voliš... Dao si se u akciju...(hrabrim se)...
-Ćao, izvini ne želim da te ometam u gledanju sebe u ogledalu, ali i ja sam primjetio tvoju ljepotu, pa sam mislio da se
-Imam dečka, ne želim da te upoznam, vidi kakav si k'o rahitičan, ajde furaj...Uhvatim pivo za šankom, taman da oližem rane i pređem negdje u kafanicu da slušam Šabana, prepustim se očaju, kad ulazi ekipa kršnih momaka očigledano nebaždarenih na alkohol, otresa piljavinu , otresa i neke giliptere sa šanka...
-DAJ PET VOTAKA TRI BANTALAJNSA I PIČKAMA ZA ŠPIGLOM ŠTA ĆE, DAJ I OVOM METILJAVOM KRAJ NAS!
- Izvini, prijatelju, hvala ti na piću, da se upoznamo, Hadži Nikola Antonić- Ivić, akademski slikar.
-Živko Jovin, utovarivač rezane građe. MA ČEK! Jeb'o ti sisu svoju je l' se ti mene ne sjećaš, pa mi smo braća od tetke, ja sam te uvijek tuk'o kad smo bili djeca, ma što ne kažeš da si Ilin...
-A vidim ja poznata mi ruka kad smo se pozdravljali, umalo mi je nisi otrg'o.
-Šta je reći, šta si se presamitio, k'o prebijen pas?
-Ma odjebala me ona tamo cura kraj ogledala, ne da mi se otkad sam se vratio sa fakulteta, ove ne cijene umjetnike.
-Ne cijenim ni ja, kad ste pičke, nemate muda. Nego , 'aj sad sa mnom da vidiš Bodirogu.Prilaze mješovitom društvu za ogledalom...
ALO PIČKOLIZCI, PIVU U ŠAKE I PERTLA OD TIJE CURA DA VAM NE B' JA ZOLUFE POKIDAO.MRŠ! MALA! AU ZADNJA, MIČI NOGU, NE UDARAJ REPOM!
-Jao seljačine.
-A sad sam ti seljačina, je li , a ne sjećaš se kad si dolazila kod babe sijeno kupiti pa kad vam se prikolica prevrnula ko je ispravljao a? Pa te nosio na vratu onako malenu. Vozio na Tomosu. Uhvatim za nos pa te tjeram da kažeš „pusti govno“, ni toga se ne sjećaš. Ovo ti je Ilin Nidžo, vidi ga k'o jabuka. A ti ga otjerala, nisi se ni sjetila kad ste se pilje igrali pa ga čupala za kosu. JEBEM LI TI PERCE TVOJE! Ni u selu nisi bila 12 godina da vidiš babu i dida, bojiš se mamaca a?- Ajoj Živko izini, nisam vas prepoznala, ni Nikolicu.
-Nemoj ti meni nisi prepoznala, sram te bilo. Vidi momka k'o mitraljezac (udarac preko bubrega da me ispravi) , prišao da te muva a ti se zaobadala odmah. Šta misliš da će te neki bogat uzeti jadna ne bila, i ti i te tvoje žbahe, pa ne mogu tri bogata momka biti u vezi sa vas 120. Vidi , vidi ove što me sad gleda, a pucala poda mnom ko pečen kuruz uhm... A vidi Nidže, slikar, ima da te nacrta da bueš ko slika lijepša nego što jesi... Ja sad odo' i nemoj da dolazim ponovo...-I šta kažeš Nikolica postao slikar hehe?
