
Uprošćena verzija one narodne daj Bože šta mi žena misli, ne daj Bože šta mi majka misli.
- Marko, brate rođeni, gde se polomi tako?
- Bio sam sa Jelenom kad je naišo onaj njen grmalj. Polomi me čovek.
- Vidim. Pa, kako je saznao za vas dvoje?
- Garant od one moje rospije. Već dve nedelje mi bogorada nešto. Stalno spominje ženu i majku.
- E, some jedan... Glup si ti za narodnu mudrost, pa ću malo da ti je uprostim. Daj Bože da nađem švalerku, ne daj Bože da me s njom nađu. Pamet u glavić.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
оволики наслов и опет -