
Pogled oči u oči sa surovom realnošću. Nema više ni iracionalne nade da će biti bolje, da će se desiti nešto dobro itd. U fazonu daj Bože da bude ali znam da neće biti.
A: Matori kako je na poslu?
B: Brate top u zadnje vreme, evo baš sam pre neki dan pričao sa šefom nešto je pominjao da mi daju povišicu i da me prebace na bolje radno mesto. Bio bi i red da napredujem...
A: Daj Bože kćeri za cara, al cigani oko kuće trče...
B: Što tako brate, što si negativan?
A: Tako brate jer te isti šef već 3. put u 5 godina predlaže za povišicu i bolje radno mesto a ti uvek ispušiš ko Gvardiola u nokaut fazi. Shvati već jednom da od toga nema ništa i da te samo lože, znaš da uvek napreduju neke kurveštije.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Ko Gvardiola u nokaut fazi treba biti posebna defka.
+