
Rečenica veoma česta za filmove. Koristi se kad je glavni lik u frci ili nevolji (obično pri deaktivaciji bombe) pa se obraća osobi (majci, ocu, bratu, sestri, ljubimcu, učitelju...) koja je umrla pri početku filma ili u davnoj prošlosti. Naravno u tom trenutku ta osoba mu da moć i lik ustane, obriše suze, ubije glavnog zloću, preseče crvenu žicu i spasi svet.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.