
Epitet koji može da zasluži samo prozivod vrhunskog kvaliteta. Obično se radi o domaćim radinostima kao što su na primer flaša dedine komovice stare preko dvadeset godina, prva ovogodišnja tegla babinog ajvara koja se načne ili neki baš zajeban haš iz Albanije ako više volite urbano da se relaksirate.
Što bi stari ljudi rekli, sve sitnice od kojih rastu malje na grudima.
- Ne mogu više.
- Šta ne možeš bre?! Evo ti još jedna rakija, tako... Ajde jedi sad.
- :Njam njam: Ali... :Njam:
- Nema "ali". Ajde uzmi još malko slaninice. Ja pastrmio. Znaš kakva je... Pre će da poletiš od nje, nego od Red Bula. Tako. Uzmi i luka obaška.
:Otavaraju se vrata:
- Aman bre, ćale... Je l' mogu nekad da te ostavim sa detetom, a da ga ne truješ sa rakijom i slaninom?
- Šta ga bre trujem? I mene su moji tako kad sam bio njegovih godina, pa šta mi fali? To ja sve da bi on poraso, blago dedi. Ih, ja sam u njegovim godinama...
- Ti si u njegovim godinama krenuo u školu. Jeste... Ajde dođi sad da popiješ lekiće, pa da spavkaš malo.
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.
Komentar
A dobro ti je ovo, video sam i onda:)