Најчешће је у питању субота или недеља. Киша добује по окнима, није за излажење. Синоћ смо касно легли, пробудили се у два... Још мало пада мрак, не мора ни да се устаје. Добијамо ручак у кревет од брижне маме, сточић нам је на дохват руке, само замахнемо и узмемо храну. Још ако имамо лаптоп а не комп... Пун погодак! Мирно се може лежати цео дан и лењо претраживати интернет.
Још ако се изговоримо да смо болесни, предвече могу да дођу ортаци да нас расположе, а и да нам на кревет седне онај сладак друг/другарица и да нас пита како смо, ревносно нас нуткајући агрумима...
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Ova poslednja recenica je bio najbolji deo moje bolesti boginja :D
Mene boginje zadesile kad su nas bombardovali, ionako se nije išlo u školu...takav je život, nekome majka, nekome maćeha. A na krevetu mi sedeli baba i deda, nijedna drugarica da se javi:(