
Kada se u vašoj glavi odvija pravo prepucavanje, povodom za i protiv, oko neke životne preferencije.
(U jebote, 2 i po soma za famreke, mada, lepe su, šta kurac lepe, odakle mi pare,al opet imam one pare u šteku, koje pare, kad treba Sanji da kupim poklon za rođos, ma možda... )
-Izvolite?
-Amm, ništa, samo razgledam.
------------------------------------------------------------------------------------------------------
-Jao, pa super baš ,što si me pozvao u šetnji, i ja.....
(ajde, to je to, Sunce zalazi, sad je trenutek, ma koji bre trenutak, kad me već jednom ispalila, ma bre uporan jebe, uporan jebe, ajde ono "strefio me dijabetes, kriziram, pa bi mi prijalo nešto slatko sada", šta bre i ja kenjam, ajde ono...)
-Izvini, ja te udavi, esi hteo nešto da mi kažeš?
-Mmmmm, ništa....
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
moj slucaj +