To su sekcije najčešće iz predmeta poput psihologije, logike, demokratije, sociologije i tome sličnih. Svrha ovoga bi bila da se učenici nauče argumentovano zastupati i braniti određenu tezu. Međutim to se najčešće svede na običnu lakrdiju. A evo i kako:
Zada se neka tema, npr. ABORTUS, EUTANAZIJA, SMRTNA KAZNA, to su klasici nad klasicima. Podijele se učenici na afirmacijsku i negacijsku ekipu. E onda se obe ekipe ko pijani plota drže samo argumenata ZA, odnosno PROTIV, zavisno već u koju su ekipu upali, kao da ih obučavaju da budu javni tužioci pa da samo napadaju nešto ili pak advokati i da to samo brane, a ne da objektivno sagledaju neki problem. Filozofija koja se krije iza ovoga je da će pravi stav iliti "istina" isplivati pri sučeljavanju dva tabora ukoliko ovi svoje teze zastupaju kako treba. Međutim to nije tačno. Obično se i jedni i drugi pogube u izvještačenoj i šematski isplaniranoj debati, a o pobjedniku se odlučuje - molim te lijepo - glasanjem. Dakle, neće pobijediti ispravniji stav, nego će pobijediti ekipa koja je bila sposobnija (čitaj grlatija) ili koja je bila "više simpatična" onima koji su glasali. Ja nikad u ovim debatama nisam želio učestvovati, jer nikad ne bi mogao biti dovoljno vatren ukoliko bi zastupao tezu koja se kosi sa mojim ličnim mišljenjem. A moje mišljenje je kad su te velike teme u pitanju najčešće negdje u sredini i vrlo specifično, tj. ako sam ZA znam tačno u kojim slučajevima nešto odobravam, a u kojim ne i najčešće se ne mogu identifikovati ni sa jednom od ekipa. Takođe ne želim da neko glasanjem odlučuje o tome ko je u pravu, a ko nije.
