
Jedna od velikih trauma kada ste mali, a kada ostanete sami u kući je da odete da obavite veliku nuždu. Vrlo je neprijatan osećaj zato što znate da nema ko da vam obriše dupe. Gledate u sat kada će roditelji da se vrate, ali utvrđujete da treba da čekate još dva cela sata. Ne možete da izdržite više i na granici ste da se userete u gaće, morate da sednete na WC šolju. Sedite tako 30 minuta u nadi da će vam doći roditelji ali posle toga kreće plač i panika na šolji zato što nema ko da vas obriše. Navikli ste da taj posao rade mama ili tata i vi zato nećete ni da pokušavate. Kada duboko uđete u razmišljanje kažete sebi da to možete sami da uradite. Posle sat i pedeset minuta odlučite da to uradite i uradite uspešno iako je prvi put. Za deset minuta dolaze roditelji sa posla i vi onako ponosni na sebe uveče odete sami do WC-a i sve sami odradite.
Uveće, dete u WC-u:
Mama: Dušo jel treba da dođem?
Dete: Ne mama sam ću. (ponosno)
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Brate moj djete od 2-3 godine ako zna na sat jbg onda :D
Sa 5-6 godina valjda zna :)
A sta brate ako si morao da zakljucas vrata dok si sam kod kuce?