
Dedica iz komsiluka.
Simpatican i vedar starac, koji je jos uvek pun zivota i humora. Baba mu je davno umrla, pa sad provodi vreme sa nemirnim unucima i uziva u njihovim nestaslucima. Ne daj boze da mu sin udari neko od unucadi pred njim, letele bi glave...
Deca iz komsiluka ga obozavaju, njemu ne smeta polupan prozor i prebacena lopta u dvoriste. Uvek je dobre volje i nista ne moze da poremeti njegov mir, jer taj je svasta doziveo i svega se naslusao. Kod njega nema vike i dreke.
Voli ga i familija, jer je spomenicar iz `41., pa moze sa svojom penzijom da malo pogura sa strane kad zaskripi. Kod njega ne moze i ne sme da zafali.
I komsije ga vole, jer kod njega se uvek moze naci dobra domaca rakija, i narezana sunkica za meze uz jedan lep i srdacan razgovor.
Kad on ode jednog dana na vecni put, nista nece biti isto u nasem komsiluku...
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
blago se tebi,da vidiš dede iz mog komšiluka...užas....defka super...+