
To je onaj lik,(obično glavni glumac nekog filma) koji umoran od noći i slomljen od života odluči sam da svrati u neki random bar. Uzima piće seda za šank, cirka ga polako okreće u krug i kulira dok planira bližu budućnost. U takvoj situaciji po nekom nepisanom pravilu, pojavljuje se ekstra pička, (naravno u bar ulazi sama), svima su razjapljena usta dok ona vrckajućim hodom prolazi , i čudnog li čuda, pravo kod našeg desperada dolazi. Gleda ga pohotljivo, gricka donju usnu, upada sa žvakom "Hoćeš li da me, častiš pićem?", on to naravno i čini. Dijalog se nastavlja, on reč ona reč, dok u nekom trenutku, ne naiđe neki isfrustrirani baja, koji se tu zadesio igrajući bilijar, da našeg junaka pozove na megdan....ovaj naravno to u početku kulira, a onda isplapuca i njega i njegove pajtaše. Oni odlaze iz bara, putem najbližeg motela, ne bi li mali divljački seks. I sutra dan oni se odvoze u nepoznatom pravcu, u njegovom kabrioletu.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.