Desocijalizacija, još poznata i kao decivilizacija je proces u kome se neke stečene, uljudne i civilizovane navike gube, bilo zbog lošeg primjera, ili zbog samostalnog uviđanja da one u suštini i nisu toliko potrebne, niti imaju nekog pretjeranog smisla.
Većina roditelja nauči na početku djecu nekim civilizovanim oblicima ponašanja, međutim te usvojene navike podložne su procesu desocijalizacije kao što ćete vidjeti iz primjera:
1. Dijete nauči da se sok pije iz čaše, i ono sebi uvijek sipa u čašu i tako pije. Jednom vidi nekog ujaka ili strica kako pije iz flaše... I onda skonta... pa što bi ja džaba prljao čašu ako mogu i iz flaše piti. Od toga dana ima poen na svinjometru.
2. Dijete nauči da se hljeb reže nožem i da se pašteta lijepo maže po izrezanim šnitama hljeba. Toga se i pridržava, dok ne vidi opet nekog člana porodice kako otkida rukama komad hljeba dok je još u kesi, a onda jede paštetu tako što komade hljeba umače u istu i tako sve dok ne pomaže cijelu konzervu. Ta se navika automatski usvaja, a svinjometar sad već broji dva poena.
3. Dijete nauči da se ujutru treba lijepo obući nakon spavanja i tek kad si obučen možeš u dnevnu sobu među ljude... međutim jednog dana kad krene da živi sam skonta da može bez ikakvih problema hodati po stanu samo u boksericama. A to se može desiti i znatno ranije, ako opet vidi nekoga ko se tako ponaša. Svinjometar: 3.Suočen sa brojnim primjerima funkcionalnih ljudi kojima ništa ne fali, a ponašaju se necivilizovano, on u jednom trenutku skonta da je civilizacija za slabiće i sekaperse, a da su se svi pravi ljudi davno emancipovali od njenih bespotrebnih diktata.
