Sudeći po onome što roditelji govore svojoj deci ni jedno dete nije "dete detetom". Poreklo ovog čudnog spoja iste imenice u nominativu i instrumentalu je misteriozno, ali značenje je sasvim jasno: dete detetom je ovaploćenje roditeljske projekcije toga kakvo bi dete trebalo da bude. To je ona dobrica, uzoran dečak, poslušna curica, koji jako dobro prolaze do puberteta, a ako i dalje nastave da se ponašaju u skladu sa roditeljskim idealima postanu krajanje nepopularni, predmet podsmeha i ponekad i izopšteni iz društva. Ako dobra curica ostane dobra i kad je cura to i nije strašno, ali dečak koji je bio dete detetom ako nastavi tako da se ponaša na putu je da duboko zagazi u treću deceniju a da još nije ništa povalio.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.