
Česta fraza organizatora narodnih veselja u potrazi za čuvenim estradnim umetnikom, Ramadanovskim.
- Alo, bre, 'di Džej?
- Molim?
- Gdi je Džej nestao, bem ga malečkog? Sad treba da nastupi, i to da požuri dok ovi pijani majmuni nisu sve polomili i poklali se srčom! A i pevaljka je u opasnosti! Kol'ko sam ja obavešten, sa trojicom istovremeno mož' da izdrži, vid'o ja na filmu, hehe. Ali ovde ih ima više takvih.
- Eve me, šta se dereš!
- Gdi si?
- Eve me, ćorav li si?
- Aaaaa! E, sledeći put ustani kad te pozovem!
- Pa stojim, bre, Sale, koji ti je?!
- Aha. E, onda sledeći put kad te zovem, stani na stolicu, da te vidim ‘di si, ščuo!!!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Džej se rastrčao ispod stolova pa ga nisu vid'li +
Još i crno pa se ne vidi. :) ++
biJo mrak more+
Nije mu opravdanje, ćela baca odsjaj :)