Prijava
  1.    

    Disident u egzilu

    Fensi i, u zadnje vreme, jedini ispravan naziv za ono što se nekad zvalo: gastarbajter (skraćeno: gastos). Šljaker, strendžer. Jer, mnogo je bezbolnije reći da si se otisnuo preko grane zbog politike i neslaganja sa dugoročnim agrarnim planom, te projektom ublažavanja posledica globalne finansijske krize kroz makroekonomska prilagođavanja najnovijim trendovima u dokapitalizaciji. Sereš, bre bato, nisi im'o 'leba da jedeš, pa sad radiš najprimitivnije poslove u tuđini, koje domicili neće da pipnu. Tamo nije sramota da se beru pomorandže, peru sudovi i ljušti krompir u kuhinji, čiste ulice i toaleti, lepe pločice od jutra do sutra ili pakuju magacini dok ne pukne grbača.
    Al' zato kad dođeš kući pa iz, na dve nedelje iznajmnjenog mercedesa S klase, izbaciš lakat izgoreo od sunca, dok iz zvučnika trešti ''Zekzekdadumle'', pa ustaviš ljutu makinu ispred prodavnice, dok se iz usta, od radu u polju ili zabranu, umornih zemljoradnika, šapatom otima: ''Opet stigo ovaj naš disident, će valjda dobrne turu? Zovder Miomira da požuri, da mu ne promakne džabe pivo.''

    Da li sećaš kako bilo nam je lepo, kad su matorci uzimali polutke preko sindikata i išli na more u firmino odmaralište, kad su svi radili u SIV-u i RIV-u i sedeli u '3 Šešira' po četiri noći zaredom, a sve plaćali potpisom pod stavkom ''Reprezentacija preduzeća''? Pa kad su ono valjali bonove za benzin, kafu, šećer i ulje, a tek kad smo dobijali one kredite pred inflaciju, igrali Kozaračko kolo i spremali sletove za našeg Ćopu? Džabe purnjaš džokavac kroz Dorćol, kad sve indijanci izbegli iz raznih džamahirija, a tvoj đed balvane preterav'o iz Foče i prodav'o za građu, pa ost'o još davne '57-me, ej kad je to bilo! Al' indijanci se snašli, zajebana neka fela, ne drži ruke ispod dupeta, nego rade k'o crnci i ne biraju poslove, niču kuće u Bataji i Surčinu, a ti batice, širiš dupe u 62 kvadrata u Nehruovoj sa matorcima, nema kuče za šta da te ujede, pa valjda ćeš da pališ preko, ako nisi za šanu, uvek kamion da se tera može. Ti si morao da odeš, to više nije tvoj grad, neki drugi ljudi pljuju po ulicama po kojima si ti nekad šlajmare lepio...
    Posle svega šta je ostalo, moj Beograde?