
Tokom devedesetih, česta vrsta goriva koju ste mogli kupiti od švercera i uličnih prodavaca, inače obično pripadnika ugrožene nacionalne manjine (često od milošte nazvanih Šeik).
- Komšo, ja doš'o po infuziju za auto. Jel' imaš onaj crveni benzin?
- Ima, kume, kako kod mene nešto da nema? Juče doš'o iz Bugarsku, taze doterao, da viš' samo kako je šukar!
- Nego, šta ti je u ovim burićima?
- Piše, b'e, kume lepo "NAVTA". Za svaki slučaj sam dodao i "dizel", da se ne zabunu ljudi.
- Aaaaa! A jel' te nisu učili da ne mešaš ćirilicu i latinicu?
- Kume, ne vređaj, ja pošteno švercujem i ništa tu nisam pomešao sa gorivi, ćist bemzin, ćista navta!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Crveni po legendi- najkvalitetniji. :)
+
Pa pazi, dobro se tada i deterdžent prodav'o +
Kako loš skor, baš mi se sviđa defka. +
Inače, tada sam živeo u delu grada gde ih dosta ima, pa sam imao prilike često da gledam ovaj natpis. Priznajem da nisam iz prve skapirao šta u stvari piše :)