
Tokom devedesetih, česta vrsta goriva koju ste mogli kupiti od švercera i uličnih prodavaca, inače obično pripadnika ugrožene nacionalne manjine (često od milošte nazvanih Šeik).
- Komšo, ja doš'o po infuziju za auto. Jel' imaš onaj crveni benzin?
- Ima, kume, kako kod mene nešto da nema? Juče doš'o iz Bugarsku, taze doterao, da viš' samo kako je šukar!
- Nego, šta ti je u ovim burićima?
- Piše, b'e, kume lepo "NAVTA". Za svaki slučaj sam dodao i "dizel", da se ne zabunu ljudi.
- Aaaaa! A jel' te nisu učili da ne mešaš ćirilicu i latinicu?
- Kume, ne vređaj, ja pošteno švercujem i ništa tu nisam pomešao sa gorivi, ćist bemzin, ćista navta!
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Crveni po legendi- najkvalitetniji. :)
+
Pa pazi, dobro se tada i deterdžent prodav'o +
Kako loš skor, baš mi se sviđa defka. +
Inače, tada sam živeo u delu grada gde ih dosta ima, pa sam imao prilike često da gledam ovaj natpis. Priznajem da nisam iz prve skapirao šta u stvari piše :)