Nakon jednog vatrenog fudbalskog meča, i velike pobede Jugoslavije nad nekom ,,svetskom" reprezentacijom, našeg najboljeg strelca iz tima, legendarnog Dragoslava Šekularca, upoznali su s jednim čuvenim srpskim piscem.
Da li je to urbana legenda ili ne, ali ljudi mi kažu da je ovako tekao dijalog:
,,Gospodine Šekularac, ovo je naš najpoznatiji pisac koji želi da se upozna s vama."
Šekularac (pruža ruku): ,,Čuo sam ja za vas, vi ste - Ivo Andrić!"
,,Ja sam Miloš Crnjanski."
,,E, jebi ga, onda..."
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
хахахахахахахах е ово је добро
Nije def. ali me je zabavila....;)))+
Šele majstore,a jel znate da malo robije nije dopao kada je oarama cipele brisao u vreme najveće slave.Naš najbolji igrač svih vremena!
Seki legenda +++
Seki je legenda, bole ga uvo... :))) +++. P.S. Ko nema u glavi, ima u nogama :D
Хехе,смешна работа :)
Истина је сасвим другачија. Играчи из времена Шекуларца,Џајића и других нису стварно били празноглавци. А не као ови данас, сви су прочитали књигу Леонарда да Винчија :) Давинчијев код