
Uobičajene reči počinju da ti zvuče jebeno uobičajeno, pa se okrećeš alternativi.
Profa: Ajde ti Vuloviću da odgovaraš, da budeš ledolomac. Znam da si spreman. Poznato ti je da si ti jedini dobrovoljac...
M: Neću profesore, ja sam večiti Obilić. A kada dođe pismeni iz mate nađem se blažen međ' Brankovićima. I da, ja sam dragovoljac - ne dobrovoljac!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Добар израз, тело одлично... Солидно написано... +++