
Bend teško da može da nastupi ako, recimo, gitarista ima proliv. Pevač takođe; pa i bez bubnjara je zajebano. Ali bez perkusija se itekako može.
Isto tako je i u društvu. Postoje ljudi bez kojih će se društvena grupa raspršiti kao mehur od sapunice, ali i oni čiji izostanak se neće primetiti.
Iako niko neće imati ništa protiv eventualnog prisustva društvenih pekrusionista, štaviše - često ih većina gotivi, njihov izostanak je je jednostavno nadoknadiv.
-Sutra fudbal?
-Može. Tu smo dakle ti, Mufa, Kiki i ja.
-A Moke?
-Ne može, sprema ispit.
-Pa šta ćemo? Treba nam peti.
-Kako šta ćemo? On je i onako perkusionista, pokupićemo nekog usput. Kad kažeš da počinjemo?
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
Stavi u naslov r
hvala.
Triangl sviraš, kažeš? Pređi pozadi.
+
Jbg, ne bih da spamujem, ali ispravi i ovog: