Drži zgradu da ne padne

Uvertira pred odlazak na ekskurziju (sa sve počasnom pratnjom) do službenih prostorija plavaca.

Sam položaj tela tokom ovog veličanstvenog čina je krajnje jednostavan - interpretator sa raširenim nogama i glavom okrenutom ka zidu, na koji su takođe naslonjene ruke, nonšalantno čeka trenutak kada će se naći u zadnjem delu marice.

Naravno, u njegovoj glavi ne mora nužno vladati potištenost i beskrajna tuga zbog svih koraka načinjenih na stranputici koji su ga, na kraju, doveli do ovog položaja. Ma gde bre, boli ga patka, na njemu je samo da skapira kako će se nositi sa epitetom "od ranije poznat policiji". Doduše, o tome ipak mora da misli samo ako nekad završi u dnevnoj štampi.

Zvuk rotacije je tu da upotpuni ambijent.

-Buraz, je l zovemo Šomaru na pijanku?
-Teško će se taj odazvati, sinoć ga videh, drži zgradu da ne padne.