
Izraz koji opisuje stanje osobe koja deluje slabašno i sitno, često u kombinaciji sa starošću. Čini ti se kao da bi ih najslabiji poveterac srušio. I kao da ce svakog trenutka ispustiti dušu, otud i ovaj izraz.
Primer iz životinjskog sveta: oni nesretni nazovi psi, čiuvave meni baš tako deluju, mučenici.
Pred smrt, pre nego što čovek izdahne duša se iz svog dotadašnjeg prebivališta seli u nos i samo čeka povoljan trenutak da izađe iz tela.
Zato se i kaže da je umirućima duša u nosu.
U jednom malom šumadijskom selu na samrtnoj postelji je ležao čovek sa dušom u nosu koji je doduše još uvek obavljao svoj prvobitni funkciju, t.j. da miriše.
Elem umirući je namirisao da se u kujni sprema pita sa jabukama. Drhtavim glasom je sinu koji je bio pored njega rekao:
Siiiiineeee, oseeećaaam da majkaaa spremaa pituu saaa jabuuukamaaaa.Idi i donesiii mi jednooo parčeee."
Sin odmah otrča prema kujni, a već kroz minut se vraća praznih ruku i saopštava ocu: " Ne da mama. Kaže da čuva za daću."
Za'ebano mesto da se duša nalazi jer to znači da fali jako malo, taj poslednji izdisaj posle kojeg ona odlazi dalje. U jednom filmu rekoše da se tada izgubi 21 gram. I gotovo. Kreće se na put u kartonskim cipelama metodom kretanja sa nogama napred i kartom u jednom smeru.
Skloni preterivanju, kažemo da nam je duša tamo locirana ne samo kad je situacija takva da pop već zadovoljno trlja ruke, već i kad smo ekstremno umorni, iscrpljeni, izmrcvareni...
- Aman, ženska glavo, šta si se uzvrtela?! Ne vidiš da ne mogu! Nisam imao ni dana slobodno, i u subotu i nedelju sam radio, i sada prekovremeno, šef znaš da mi je čvrste ruke, doš'o ekstra nadrkan, pa sam i psihički upropašćen!
- Ali ti bi stalno, kako sad...
- Umoran sam za desetoricu, ne mogu! Aman, duša mi u nosu! Ne mogu, smiluj mi se, crći ću! Pusti me da odmorim!
- Hehehe, spremila ti ja seksi salatu...
- Opa! Palačinke sa medom i orasima! Mmmm! Važi, imam i ja par narodskih sredstava da me oraspolože na umu, pa 'ajde!
- E, samo nemoj da preteraš sa dozom te narodne medicine k'o prošli put kad nisi znao da staneš, pa meni bila duša u nosu, znaš!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.