Ultimativno ne. Nećeš ga majci! Nećeš, pa da jebe zec zeca.
Primer je istinit.
Početkom osmdesetih deda Sokol, nekadašnji žandar u kraljevini yu, načuje da su samo vojni penzioneri dobili neku povišicu i to ga iznervira. Sretne svog komšiju koji je bio vojno grlo u penziji pa počne onako izdaleka da ga ispituje "Zdravo komšo, kako je komšo?" Komša kapira šta hoće da ga pita ali se pravi blesav i odgovara "Dobro je, dobro, samo nek je zdravlje i nek je mir!" Sokolu prekipi pa odvali "E vala nećeš! Ima da umreš i ima da bude rat!"
Naravno, komša je umro i naravno, znate da je bio rat.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Nećeš ga majci, a nećeš ga ni snajci!
Inače plus.