Ulaznica u lijepi svijet krajnosti, sa sjedištem u prvom redu. Na sredini prvog reda. Proces uskakanja, zaranjanja, gubljenja i pronalaženja. I povratka na svoje.
- Ti si radio sa njima, kakvi su za saradnju?
- A što znam, i ovakvi i onakvi. Pregovarao sam sa onim Englezom, u startu katastrofa, čovjek se pravio Englez da to nije normalno, na čelu mu piše "ja nisam odavle", prvo ne zna šta nudim a poslije ne kapira šta želim, boji se sopstvenog potpisa, konfuzija. Ali kasnije, kada se otkravio, potpuno se istopio. Pravio se Englez za sve englesko, ne možeš prepoznati, kao da nije isti čovjek. Zove da se družimo, da se pije, jede, da se vrte peciva, da se čojkamo i junačimo. I nije uopšte loš, odlično smo se provodili.
- Da nije to onaj što vas sretoh prošle godine kako ga učiš da šmrkti rakiju?
- Taj, ne odgovara mu klima, stalno imao probleme sa sinusima, te ja reko' da mu pokažem narodni lijek iz mog sela...
- Majko mila...
