Prijava
  1.    

    Evo

    Izraz koji koristimo za odlaganje neke radnje.

    Majka: Sine, dodji da jedes...
    Sin: Evooooo...
    (30 min kasnije)
    Majka: Pa sine, ovo se sve ohladilo a tebe jos nema!
    Sin: Evooooo...

  2.    

    Evo

    Najbezidejniji ali i najčešći odgovor na najbezidejnije pitanje: Kako je? Šta ima? U nedostatku inspiracije umjesto odgovora moguće ,,odmahivanje“ obrvama ili polurazvučeni osmijeh.

  3.    

    Evo

    Univerzalni odgovor na svako pitanje. Daje kompletan odgovor.

    De si brate, šta ima?
    -Evo, ti?
    -Evo i ja..

    Gde si bio da sad??
    - Evo.

  4.    

    Evo!

    Reč, kratka i jasna, koja bi u teoriji trebala da produži vašu radnji na kratko vreme, ali u praksi produžuje radnju za 5 minuta duže.

    Mama: Ajde siđi da te pitam šta je bilo u školi!
    Sin: Evo! Silazim za 10 sekundi...
    ...... 5 minuta kasnije....
    .... Mama: Aman more koga ti zajebavaš?! Silazi bre dole da ti se ja ne penjem gore!
    Sin: Evo mama nije prošlo ni pola minuta!
    Mama: Ajde gasi tu igricu i silazi dole, polomiću varjaču na tebi!
    Sin: Evo! (ovako se nastavlja dok se mama stvarno ne popne i polomi varjaču; u gorem slučaju oklagiju)

  5.    

    Evo

    Ono, ide nekako. Gura. Nije loše. Kao i ovo vreme. Kad vidim kako drugi ja još i dobro. Biće bolje. Mož' da prodje, kotrlja, taljiga. Životinjarim, jedem ova svoja govna i tako.

    Svaki od nebrojenih izraza slične prirode, koje susretnemo gotovo svakodnevno, vapaj su, ako ne za pomoć, a ono bar za trunku zdravog, ljudskog razumevanja, jer ne ide, i nije uvek dobro. Zapravo nekada je loše, i to vrlo loše. Ne očekujem da me čupaš, ne očekujem ni da me zagrliš, ali ljudi smo na kraju krajeva, od iste krvi i sličnih iskušenja i nedoumica, izrasli iz istog blata i govana.

    Čovek ne zna kuda bi pobegao od sebe i od svoje kože, promašenog života i zlurade sudbine, džandrljive žene i propale dece, od bede, nesreće, čamotinje...Izadje na ulicu da razbistri glavu i skloni se ma gde, da vidi ma koga - lepu ženu koja miriše na život i mladost, olistalu krošnju, osunčan zid, psa ili mačku...No mesto toga slučajno nabasa na poznanika (ponekad čak prijatelja) za kog ga vežu neki prethodni dani, neko bivše dobro i loše, koji su medjutim deo nekog predjašnjeg, minulog života. Ili se poznaju tek odnekud, preko zajedničkog prijatelja, ili su bivše (ili sadašnje) kolege i to je sve. Velika je nedoummica zbog čega u tim slučajnim i sasvim nepotrebnim susretima poznanici, sa neshvatljivom lakoćom, daju sebi za pravo da upute jedno automatsko "štaimakakosištaradiš" očekujući najbolje...Zapravo ne očekujući bilo šta, to se pita, i to je to, vidim te sad i ko zna kad, reci da si dobro i da je sve u redu, jer ionako te pitam iz pristojnosti, na kraju krajeva, ne dugujemo jedan drugom ništa.

    Nevolja je medjutim dvojaka, jer ovakvo pitanje stavlja čoveka u situaciju da se, navlačeći kakav - takav osmeh i gledajući negde ukoso, oseća kao pravo pravcato govno jer gle, eto stojiš tu i prosto sijaš, zdrav, prav i srećan dok sam ja nepopravljivo omanuo na svim poljima.Ili da saspe sav teret zabluda i poraza i ne poštedi sagovornika ni jedne svoje muke, pri čemu bi se i jedan i drugi osećali kao govno, jer - niti je prvom lakše, niti njegova iskrenost može doneti bilo šta dobro ma kom od njih, niti ovaj drugi nudi bilo kakvu utehu i pomoć. Zato prvi to nikada ne čini, jer ostala bi nekakva gorka senka, neprijatnost, i sećanje na susret koji ćemo se ubuduće truditi da po svaku cenu izbegnemo. Naprosto, ne prija nam da pokazujemo osećanja i nerado se upuštamo u nepromišljenu iskrenost. I to je na kraju krajeva nekulturno, ne? Život je samo jedan i moramo uspeti, moramo se izboriti, dati sve od sebe, a ko da sve od sebe neminovno će isplivati, iskoristimo svoje potencijale, mislimo pozitivno, hranimo se zdravo. Ako ništa - ostavi makar utisak da stvari kod tebe stoje vrlo dobro, jer sve drugo je neprihvatljivo...

    Znam to. I nemam nameru da ti kvarim dan bilo kakvim neprijatnostima, jer i tebi je, ne znam, možda svega preko glave. Ali znam i da sam čovek, i ne mogu do te mere da lažem i glumatam, ni ta dva minuta. Ostalo mi je još nešto malo ljudskosti i dostojanstva, a ko zna - možda čak i ponosa.

    - Nego reci ti meni, kako si ovako?
    - Evo. U stvari kad bolje razmislim, teraj se bre u pičku materinu.

  6.    

    Evo

    Rečenica koja daje odgovore na mnoga pitanja,a da pritom ovaj drugi zna o čemu se radi.

    -E,gde si brate ?
    -Evo.
    .........................................................................................................................
    -Šta radiš ?
    -Evo.
    .........................................................................................................................
    -Šta ima novo ?
    -Evo.
    ........................................................................................................................
    -Kako si ?
    -Evo.
    .......................................................................................................................
    --Gde ćete?
    -Evo.

  7.    

    Evo

    Univerzalan i jednostavan odgovor na sva pitanja! Koristi se svakodnevno. Nekim ljudima (kojima je postavljeno pitanje) nije crno i da napišu -ti? koji predstavlja stvar pristojnosti,i koristi se čisto da ispoštuješ konverzaciju koju bi rado brzo završio.

    -Šta radiš?
    -Evo.

    -Kako si tebra?
    -Evo.

    -Ooo,pa gde si ti,nema te 100 godina...
    -Evo,ti?

  8.    

    Evo

    Reč vrlo mističnog značenja i porekla. Ipak je vrlo poznata reč na ulicama, fakultetima, u školama, kućama, na poslu, jednostavno je možete čuti svuda. Reč je, takođe, izuzetno teška za objašnjavanje trećem licu.

    Ima mnogo značenja, koja uglavnom ništa ne znače, zbog čega sam i naveo iznad da je "mističnog značenja". Propratna reč, koju možete ubaciti, na mnogo mesta, pri pozdravljanju, upoznavanju, odgovorima i ostalim rečenicama u neformalnom razgovoru.

    Često može da se koristi kao sinonim za, "sad ću", "odmah"... U zavisnosti od količine lenjosti osobe koja odgovara i težine zadatka, može da znači da će ga ista uraditi odmah, uskoro, ili ga nikad neće uraditi.

    - Požuri, trebaš mi!
    - Evo sad ću!

    -----------------------------------------------------------

    - Ej, 'de si bre ti?
    - Aaa! Matori, kolko te dugo nisam vid'o! Evo ništa, smaram se, ti?
    - Ja evo žurim treba kupim neke lekove za kevu.
    - A'e se čujemo ovih dana?
    - Imaš moj broj?
    - E, nemam brate, ukrali mi telefon na žuraji sinoć. Evo sad koristim ovaj, privremeno. (Pokazuje Nokiju 3310)
    - Au! Kakve lopuže! Evo sad ću ti dam, samo da nađem, nikako ne mogu da ga zapamtim.
    - A'e...
    - Evo ga! Ajde piši...

  9.    

    Evo

    Najgora moguća uzrečica u javljanju

    -E de si Šomi?
    -Evo...