Prijava
  1.    

    Evropsko blato u LA

    Ali na vrhu moje cipele. Dešavalo se i drugima i bila je to dobra karma. Nije loše imati dobru karmu na kraju sveta, na krajnjoj destinaciji, na mestu od koga se ne može dalje, na mestu za koje svi prokleto veruju da je savršeno, na mestu gde si uklet ako tražiš nešto drugo i bolje, na mestu koje je jebeni vrh vrhova. Zbog neke ludosti veruje se da je LA savršen, nadljudski i nadplanetaran. U stvari, to mesto je ništa više do beg od neizbežne i tako prirodne ljudske prosečnosti i običnosti.

    Izmaštao sam legendu po kojoj je ovo mesto nastalo tako što su milioni ljudi prepuni nade s`one strane oba okeana krenulu baš ovamo. Na tom putu neki su se veselo podavili, neke su ritualno skalpirali, neki su se bolno i sporo sasušili u pustinji, neke su oglodali grizliji a drugi su se glodali međusobno ili ih je sjebala neka druga moderatorska sila. Neki još uvek putuju. Kako god, do ovog mesta stigoše najjači, najlepši i najbogatiji.

    Naprosto je ludo koliko je ovde sve naopačke, koliko je sve podređeno begu od pivskog stomaka, mlohavih sisa, mekog kurca, malolitražnog ejakulata ... Ni Salvador Dali ne bi naslikoa luđi svet botoxom zamrznute mimike i nateko od silikona. Tela su gola, glatka, nauljena, mišićava i preplanula. Noge su neverovatno duge, a sise su takve da nekim skrivenim engineom anuliraju gravitaciju i omogućavaju devojkama da satima lebde iznad odbojkaške mrežice. Face namešta doktor prema želji i potrebi. Mustre za face se najčešće uzimaju sa slika blesavo pijanih maturanata. Kafa je bez kofeina, cigarete bez nikotina. Policajci su goli. Dobro, nisu goli u tigrastim gaćicama su. Životinje su jako kulturne i prefinjenih manira. Delfini pohađaju kurs da se ne prcaju pred kupačima a veverice da ljuspe od lešnika odlažu u kantu.

    Kako je priča o savršeno plavom nebu bez oblaka i besprekorno čistom vrelom asfaltu rasla, evropsko blato na vrhu cipele je dobijalo na značaju. Mala nesavršenost na cipeli je mala pobuna. Disidentski čin protiv parčeta univerzuma koji milijardama vati održava svoje frankenštajnsko sveže i napaljeno ... e sad jebem li ga, ne znam šta da napišem, telo ili delo ... svejedno, ludilo je to koliko mnogo napora ulažu da sve bude kako jeste.