
Sprava za koju uopšte nisam siguran da ću umeti da objasnim unučićima za šta je služila.
Za 50 godina.
Unuče: Deda,deda,a kako se beše zvalo ono što ste vi imali?
Ja: Fiksni.
Unuče: Da, fiksni, a za šta je služio?
Ja: Pa za telefoniranje. Tada se prenosio samo zvuk,bez slike. U svakoj kući bio je po jedan. Njime smo se nekada povezivali i na internet.
Unuče: Zar nije imao svako svoj telefon? Zar ste vi morali da se povezujete? Uf, mora da vam je baš bilo teško.
Ja: A šta misliš kako je bilo mom dedi,on nije ni znao šta je internet.
Unuče: NEMOGUĆE! Tada su sigurno još bili živi dinosaurusi i pande.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Taj problem postoji i sad.
Mene mlađe dete uredno pita o takvim stvarima i koristi izraz "starinsko vreme". Pitanja se odnose na komp, igrice, balon za fudbal...
Šta ću, odgovorim pošteno .
Ха Ха... пикантно, пикантно...
Pande neće tad da postoje?
Bravo majstore :) !
Prepoznatljivi Cavallitet !