
Sredovečni gospodin koji dolazi redovno na sve utakmice lokalnog tima i prosipa mudrosti svima oko sebe. Naravno ljude oko njega njegove priče interesuju isto koliko ih i interesuje godišnji brito dohodak po glavi stanovnika u Burundiju. Uglavnom govori o tome kako je u njegovo vreme dok je on igrao (naravno u nekoj seoskoj ligi za neki tim za koji niko nije čuo) fudbal bio u potpunosti drugačija igra. Tad nije bilo krljanja, nije bilo žutih kartona, davalili su se lepi golovi pa čak i sa pola terena. Onda kad počne utakmica komentariše svaki potez, faul, sudijsku odluke, igtače. Onda tu dolaze priče kako je gledao Pelea i Maradonu uživo kako igraju, i kako se nekada davno čak i rukuvao sa njima.
-Ova desetka je igrač ekstra klase. Gledao sam ga dok je igrao u Prijevoru.
-Ma boli me kurac gde je igrao. Možemo li bar jednu utakmicu da odgledamo a da ti ne kenjaš nešto?
-Slušaj ti klinac, u moje vreme stariji su se poštovali, i tad se navijalo gospodski, a danas se svi ponašaju kao stoka.
-Pa dobro sve je to u redu ali ja samo hoču da gledam utakmicu na miru.
(onda se filozof okreće ka nekom drugom)
-Jel znaš ti sinko da kad sam ja igrao, golmani su branili bez rukavica?
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Hehehehehe, kraj je najjači.