
Uz pravilno štelovanje filtera, konverzacija tokom prosečnog porodičnog ručka:
Otac: Sine, ideš li ti za vikend kod druga?
Sin: Da, mogu li da uzmem kola?
Ćerka: Tata, trebaju i meni, on je vozio prošli vikend!
Majka: Hajde, tiše malo, jedite. Ćero, zar nema tvoj Joca kola?
Ćerka: Ma ima, nego njegov otac otišao u vikendicu za vikend.
Otac: Eto, lepo čovek ode sam, a deca paze kuću.
I tako dok ima pirea i graška. Užas čamotinje i sivila.
E, jes kurac. Bez filtera bi odlepio.
Otac: Sine, aj da odjebeš malo iz kuće, ne mogu više da te gledam.
Sin: Može, al daj kola, oću triput da jebem nešto u autobusu.
Ćerka: Me zajebavate? Degenerik ih je razjebao po prigradskim selendrama!
Majka: Ajde tišina. Pun mi vas je. Zar nema onaj tvoj buzdovan kola?
Ćerka: Ma ima, nego ono njegovo govno od oca vodi švalerku u planinu da taslači.
Otac: Jebe se njemu, trsi pod zvezdama mesto da sluša dečurliju i matoru.
Bolje, zar ne?
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.