Čovek koji voli strah, opasnost i iracionalno osećanje konstantne uznemirenosti pod pretpostavkom skore smrti.
Fobofil, šeta ulicom, misli:
-Gle, ide auto prema meni, tako divno strahujem za svoj život... I što mi se više približava sve više osećam taj divni strah od smrti.(škripa guma, sirena, uzvik:"beži s puta konjino") Jao, a vidi pada ledenica sa krova i munjevito mi se približava, tako dražesno gledam u susret smrti, hop! Za dlaku, hehe... A ovi ljudi što su oko mene, svi pokušavaju da me ubiju i žele da mi povade organe i bojim se za svoj život, ali to me tako ispunjava, baš kao i misao da ću ako se ubodem ovim špricem ovde biti u opasnosti da dobijem neku bolest, sidu na primer... Oh kako sam prestrašen. Tako epski prestrašen. Vidi, policijski auto hmmm...
Prilazi mu pandur: Dečko, siđi sa automobila ruke ću ti polomiti!
Fobofil: TO! TO! (skače po krovu)
Pandur(u sebi - ovaj nije normalan): Alo majmune, silazi dole!
Fobofil: Gospodine, pretpostavimo da vi sad mene uhapsite...
Pandur: Da?
Fobofil: Da li postoji verovatnoća da me ubacite u ćeliju sa nekim umno poremećenim silovateljem koji preferira mladiće?
Pandur: Pa imamo jednog takvog.
Fobofil: Hapsi generale!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Primer sabija +