
Na pitanje: „Ko je bio Mocart?“ duhoviti posetioci internet sajta Vukajlija, rečnik slenga, odgovaraju: „Svestrana ličnost. Čovek koji je komponovao muziku za Nokiu. Inače, bio je poslastičar i izmislio je Mozzart kugle. A voleo je i da se kladi...“
Danas · 06. Novembar 2008.
Ово уопште није лоша идеја. :)
Много је то трагања за обичну честитку. :Д
Питате ме зашто волим Тита...
:D
http://lmgtfy.com/?q=bme+pain+olympics
Nije za zene, gejeve, decu...zapravo nije ni za koga, vrlo je morbidno.
Gledao sam to davno Džeriko ali mi nešto smrdi na onaj klip đe onaj mali Nezki rafo kida svoj jezik.
Meni ne radi ta karta za mirise na kompu, nista mi nije smrdelo :(
Јесу само мени чудни слогани ОП Образ пред параду 2010
http://www.obraz.rs/pocetna/u_zizi/Cekamo-vas-800.gif
И параду 2011
http://www.obraz.rs/pocetna/u_zizi/Dolazimo.jpg
И је л' се мени само чини или је клемпави Обрадовић само одговорио самом себи и тиме покушао да "изађе из ормана" што би рекли Амери?
http://www.youtube.com/watch?v=cErDsa90Ksg
хахахахахахахахаахахахах оде прст хахахахахаха
Брат Хурон објаснио неке ствари нато агресору. А не к'о оне издајничке пичке Мохиканци...
http://www.youtube.com/watch?v=DahIAel9Ld4
LOL objasnio! Umirem jebote!
Како пичком украсти пиво
http://www.mondo.rs/s229104/Zabava/Ludi_svet/Sta_sve_moze_da_stane_pod_suknju.html
Самоа неће имати 30. децембар. :)
http://www.rts.rs/page/magazine/ci/story/501/%D0%97%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D0%BC%D1%99%D0%B8%D0%B2%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B8/1018102/%D0%A1%D0%B0%D0%BC%D0%BE%D0%B0+%D0%BD%D0%B5%D1%9B%D0%B5+%D0%B8%D0%BC%D0%B0%D1%82%D0%B8+30.+%D0%B4%D0%B5%D1%86%D0%B5%D0%BC%D0%B1%D0%B0%D1%80.html
http://www.youtube.com/watch?v=viMslCT64dI
хахаххахахаха!
Јадни Самоанци, ја ћу да навијам за њих!
Лоло Самх, Циганска свадба исто кобјашњава!
http://www.youtube.com/watch?v=LDOw3TAayXI&feature=related
Moguce je da je i bilo, nebitno
Zaslužuje da se pažljivo pročita do kraja...
*Napomena - teme na pismenom su bile:
- "Koštana"
- "Svetlosti nesta, prestadoh da čitam i tuga me obli: opet živim"
Gledam, al' oči su mi sklopljene.
Osećam miris sveže lakiranog drveta.
Pomislih kako je moj mrtvački sanduk prilično dobar za pare koje sam dao.
Da, konačno sam umro.
Slušam popa koji nariče i decu koja se deru: "Kuku! Strikooo! "
Odlučih da se malo prošetam, da vidim je l' mi baba Bosa došla na sahranu.
Začudio sam se kad sam shvatio koliko se lako krećem.
Moram priznati da sam zadovoljan.
Sahrana je prilično dobro urađena.
Mile, prvi gučevački trubač sa svojim bleh orkestrom dobro je obavljao posao.
Svinja se okretala na ražnju, dok se moj pijani zet valjao u blatu.
Baba Stana je sa dedom Milojicom zamišljeno gledala u moj grob i uzdisala.
Počeh da vičem: "Šta kukaš stara, nije Omoljica mrtav, opet živim", ali se setih da ne može da me čuje.
Pogledah još jednom moje sirote unučiće i pomislih: "E deco, deco, ko je vas poznavao ni pakao mu neće teško pasti."
Osetih u tom trenutku kako me nešto vuče na gore: "E pa dođe vreme da se rastajemo."
Putovao sam, mogu vam reći, dobrih pet sati.
Na vratima raja stajao je Sveti Petar.
- Zdravo Petre, pa dođe vreme da se i mi ispričamo.
Petar me je mrko gledao, ali konačno prozbori:
- Ne piše ti se dobro, Omoljice, puno si grešio. Bog te čeka.
Priznajem, malo sam se uplašio, jer ovo mi je, znate, bio prvi susret sa Bogom, a to nije mala stvar.
Ćutim ja, ćuti on.
I tako ćutimo mi jedno pola sata i konačno se odvažih pa rekoh:
- Dobar dan, Bože!
Opet ćutimo, a mene već počele i noge da izdaju.
Znate, ne umire čovek svaki dan
Konačno Bog popravi kravatu, promeškolji se malo na svom oblaku i reče:
- Kaži Omoljice.
Ovaj govor sam prilično dugo spremao pa sam rešio da mu kažem sve od prve do posledje reči:
- O Bože, vladaru carstva nebeskog, Ti koji nebom hodaš, Tvorcu mog psa Marka, sinova Mirka i Žuje, baba Bose i deda Radovana, mog kuma Spasoja i izvinjavam se ako sam nekoga u svoj brzopletosti zaboravio da spomenem...
Tu stadoh i primetih da se zbunio
Zamislite - Bog tako veliki, ja tako mali, pa se zbunio preda mnom.
Međutim, našao je nekako prave reči, pa reče:
- Jesi li ti Omoljice pročitao "Koštanu"?
- Nisam - velim ja.
- A jesi li, Omoljice, primetio da svetlosti nesta?
- Nisam - opet ću ja zbunjeno.
- Da li te tuga obli, Omoljice?
- Ne Gospode - rekoh - a zašto?
- Zato što je to, Omoljice, tema ovog pismenog zadatka, i bojim se da si promašio temu.
Bog je moćan - pomislih u sebi..
Dobio je 5!!!
Лолок, добар
Danas ljudi ne citaju defke. Pa je li moguce da se od rana jutra spremaju za veceras..
ja sam još na posa ali čitam