
Dragi autori,
Opšte poznato da je Vukajlija mesto zgodnih, pametnih i duhovitih ljudi, koji se razumeju u sve počev od strukture svemira, filozofskih sistema, preko narodnih lekova za anksioznost i zanemoćalost, pa do budućih geopolitičkih odnosa masona, Amerike i Rusije. E da, i u jebanje, da, i to, u mnogo jebanja.
E, sad, trebaju se malo i duduci ispoštovati, ako ih ima.
Da počnem od sebe. Ja sam duduk recimo za muziku, nemam sluha, i nema teorije da bih mogao naučiti da sviram neki kompleksniji instrument ni da čitam note, svakako me to i dibidus ne zanima, pa obrni, okreni, duduk sam. U srednjoj sećam se kontrolni iz muzičkog bio puštali da raspoznamo muziku koja je od kojeg kompozitora. Ja sam dobio 2, jedva.
Duduk za plivanje, ma nema teorije da naučim, pisao sam to već nekoliko puta. Takođe duduk i za ples, i za fudbal, košarku pogotovo. Kao klinja sam pokušavao da vozim skejtbord i rolšue, ma nema teorije, izlupao se nema gde nisam. Pokušavao da se kližem na ledu, izlupao se, skijanje nisam ni pokušavao. Pokušavao i da igram tenis, mašao lopticu k'o da igram bejzbola, smorio se i otišao na pivo.
Za šta ste vi duduci i šta činite po tom pitanju?
- б
За живот.
- _
Otvorio sam da napišem za život, ali napisali ste.
Ja sam veći duduk za muziku i plivanje od tebe. I za život. - б
Космополита, дај пичке, ја сам добар човек?
- б
Само да проверим ради ли, не треба.

Ako je ovo u smislu netalenta, a ne oblasti iz kojih smo sve šuplji (Jovičić je imao takvu temu) ne bih znala baš reći. Mislila sam da nemam sluha, ali se ispostavilo kasnije kao netačno. Ne mogu baš brzo da trčim, na maratonima ne bih prva stigla, ali trčanje i ne volim.
Takođe, mislila sam da sam duduk za učenje jezika, ali sam kasnije otkrila da je u načinu učenja problem. Ne volim staljinistički pristup. Duduk sam za trpljenje autoriteta.
