
To je ljubav. Rastu zidovi njene tamnice, kao u strašnom snu. Čemu moji talismani: bavljenje književnošcu, nepouzdana erudicija, vedrina prijateljstva, galerije biblioteke, obične stvari, navike, mlada ljubav moje majke, ratničke seni predaka, bezvremena noć, ukus sna? Biti sa tobom ili ne biti sa tobom, sad je mera moga vremena. To je, već znam, ljubav: nemir i olakšanje kad čujem tvoj glas, čekanje i sećanje, užas življenja u budućnosti. To je ljubav sa svojim mitologijama, sa svojim nepotrebnim malim vradžbinama. Ime jedne žene me odaje. Boli me jedna žena svuda po telu.

Petak na subotu, tačnije sad već subota, sat i nekoliko minuta nakon ponoći. Ja imam izgovor zašto sam na Vukajliji - nemam propusnicu (ne mogu na javna komercijalna mesta da idem), ne pijem, ovaj što mi je šema za vutru nije na gajbi, odradio sam jak pull trening i zadnja loža me sabija otkako sam se ohladio, jedna riba s kojom se viđam nije u Beogradu, mrzi me da čitam išta... šta je, Melkore, tvoj izgovor da pišeš ovakve stvari, na Vukajliji na kojoj se nalazi do pet normalnih ljudi (pod normalnim mislim da te ne bi bio blam da s njima kafu popiješ) i desetak idiota i potencijalno agresivnih marginalaca? Stvarno, šta?
Bukvalno da se sad u Srbiji desi neka masovna pucnjava poput onih u Americi, sa desetinama mrtvih, bez preterivanja mislim da bi postojala šansa od barem 40% da je izvršilac neko sa ovog sajta. Štaviše, Melk bi bio među favoritima.
- Š
Ode čovek u Darfur da rešava Sudance. Rrrrrrrrreši
