Fotogenična djevojka

Početak vašeg druženja nekako bude najslađi - prvo joj zapaziš oči, koje te očaraju, tjeraju te da metaforičkim putem pokušaš da uđeš u njenu glavu; pa se polako spuštaš, prvi put u životu zapaziš nos kod djevojke. Onda ideš ka vrhu glave, i tu vidiš ruse kose, raspletene, bujne! Nešto u glavi te tjera da svu pažnju - koja je do tog trenutka bila posvećena dočekivanju čistačice u kafani, buđenjima na spratu kreveta u studenjaku pored Joce sa trećeg koja portiru nabaci 10% zarade od kurvanja da ne bi pričao - posvetiš njoj. Kreneš ka tome, i zapneš nakon prvog koraka. A prvi korak je kafa koju ste dogovorili na netu, gdje ste se i upoznali, gdje si je prvi put vidio.

Zapneš, razbiješ glavu i kreneš da brojiš zvijezde. Brojiš, i jedna ti fali. Nema one koja je zrakama svog sjaja bola oči, čak i onim slijepima. Sad su ti njene usne tanke, ne bi dao da ti baci blajv jer bi ti nažuljala drugara; oči bi uvalio klincima iz ulice, da igraju klikere i da prepadaju curice u razredu. Osmijehuje se poput tetkinog dolibaše, glasno, aseksualno, neatraktivno. Nema krive noge, al su zato k'o dva balvana.

Poslije toga spuštenih glava odlaziš kući, pališ komp i tražiš neku novu. Novu koju ćeš možda čak ispaliti zbog toga što upoređivanje sadržaja UŽIVO i sa slike uz pomoć dvogleda sa krova zgrade preko puta trga nije dalo zadovoljavajuće rezultate.