
Upotpunjavanje duhovne praznine i intelektualnih rupčaga materijalnim i površno estetskim, najčešće upražnjavano u krugovima naših (a i belosvetskih) poluintelektualaca.
Kako se siromašni kompleksaš slikava pred tuđim opakim automobilima, kako se sponzorušica fotka u iznajmljenom perju, kako najveći šljam i fukara veruje da je postao deo elite samo time što joj se u jednom trenutku fizički približio — tako i poluintelektualac fotografisan pred policom knjiga, okružen mislima i idejama velikih mislilaca, prisvaja te misli kao originalo svoje, stoji i šepuri se pred njima kao paun ispred raznobojnog repa i čeka. Čeka da mu se dive, čeka da glasaju za njega, čeka da ga pozovu na gostovanje u tv diskusiju, čeka da ga pozovu da gostuje kao predavač na univerzitetu, čeka da mu zatraže savet i da na njega da svoje stručno mišljenje, čeka da mu popuše i da se jebu s njim.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.